Molitva vjernika i prinos darova za početak školske i vjeronaučne godine 2025./26.

  1. KRUH. Kruh je svakodnevna namirnica. Konzumiramo ga kao da je on nešto što  podrazumijeva imanje. Ali nije tako. Mnoga djeca u svijetu nemaju ni mrvice i umiru od gladi. Zato kruh u našem životu zaslužuje pažnju i čast. Potrebno je buditi svijesti o svakodnevnoj zahvalnosti – putem molitve i ispružene ruke za druge koji su u većoj  potrebi od nas. Jedemo kruh kao gotovi proizvod rada ruku čovječjih i od toga živimo, rastemo i napredujemo. Isus Krist, koji je povijesna osoba i Sin Boga živoga sebe daje u vidu posvećenoga kruha u svetoj misi za spas svakoga čovjeka. On je Kruh Života vječnoga.
  2. VINO. Zahtijevan proces sadnje, uzgoja i očuvanja trsa koji daje plodove – grožđe, samo je dio procesa stvaranja tekućine koja se naziva vinom. Od najfinijih bobica grožđa koje su dozrijevale na suncu i čuvane od vjetra i nametnika, čovjek ga procesom prerade dovodi u novo stanje – tekuće kojemu se ljudi vesele kada ga konzumiraju te postaju slobodni i otvoreni. Otvorenost je dobra strategija za stvaranje novih prilika. Dragocjenu priliku daje Isus Krist koji se u pretvorbi za euharistijskim stolom, upravo vinom, koje postaje predragocjena krv Kristova daruje ljudima i pruža sjedinjenje Boga i čovjeka, zemaljskoga i nebeskoga.
  3. VODA. Voda je prirodni resurs. Mi je u našem kraju koristimo kao da nikada neće nestati. A nestaju vode i kao da nas opominju da vodimo računa o svojoj zemlji i resursima koji su besplatni. Sve češće i ono što je bilo besplatno – voda, zemlje, zrak sada se naplaćuje. Ima krajeva gdje ljudi žeđaju za vodom. Tako mi trebamo žeđati za Božjim putovima jer bez snage otkupiteljske žrtve i vode koja je Isusu potekla iz probodenoga boka na križu nema života. Prepustimo se, stoga, vodstvu Duha Svetoga kao što se voda  prepušta padu niz liticu.
  4. KRIŽ. Nema života bez križa. Svaki govor koji isključuje njegovo postojanje ne daje prave rezultate. Od križa se ne može pobjeći. Sve dok bježimo – on biva teži i veći. Prihvaćajući križ u svojemu životu možemo doživjeti da je on kao povisilica u glazbi. Daje nam novi smisao i visine koje ne bismo otkrili da ga nema. Križ je naše spasenje. Put križa prošao je Isus Krist. Otac nebeski pokazao je što iza toga slijedi. Prihvaćajući križ, radimo na svojem spasenju.    
  5. ŠKOLSKA TORBA I KNJIGE Prinosimo ti Gospodine školsku torbu i knjige koje su besplatne. One su plod nečijega znanja i mukotrpnoga rada. Sve češće rad je obezvrijeđen i malo plaćen, a na cijeni je nerad koji postaje sve glasniji. I učenici bi dobre ocjene bez ikakvoga truda. I dio roditelja potiče i podržava takav način života. To dovodi do pucanja sustava. Nije realno očekivati da će pravda zakazati. Naplata nerada dođe kad se čovjek najmanje nada. Nauči nas Duše Sveti, ponovno učiti i pošteno raditi. Vrati dostojanstvo čovjeku da ne zaboravlja trajne vrijednosti i posveti se usvajanju znanja i vještina koja nose trajne vrijednosti.
  6. MOBITEL Kao što je oltar crkvi tako je mobitel postao važan ljudima današnjega vremena. Zauzeo je najvažnije mjesto u životima i djece i mladih i starih. Bez mobitela se ne ide nikuda i uzima najviše vremena. S njim se ustaje i liježe u krevet. To nije ni dobro ni zdravo. Umjetnoj inteligenciji dali smo previše prostora, a bliskost čovjeka s drugim ljudima ne može zamijeniti nikakva tehnologija. Ona treba biti sredstvo, a ne cilj. Svemogući Bože, spasi nas od nas samih i upravi naše djelovanje na dobro sviju. Prati svojim zagovorom sve uključene u odgoj i obrazovanje djece i mladih.

 

 Gospodine, prinijeli smo ti darove po kojima želimo da nam budeš blizu. Neka tvoj blagoslov počiva na nama, da ti možemo radosno služiti i biti Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

 

 

 Molitva vjernika za početak školske i vjeronaučne godine

 

 

  1. Gospodine, Ti si Bog naš. Na početku stvaranja svijeta sve si dobro učinio. Čovjek je svojim djelovanjem puno toga narušio. Stojimo pred Tobom nesvjesni svojih grijeha i slabosti. Otkloni od nas sve loše misli, riječi i djelovanja koja narušavaju međuljudske odnose i odnos s Bogom i prirodom. Privuci nas stvarateljskom moći da Te opet ljubimo, molimo te.

 

  1. Gospodine, svijet je postao nesigurno mjesto za život. Ratovi na sve strane, a loše vijesti dominiraju. Čovjek je izgubio kompas u moru života. Potakni nam srca da shvatimo vrijednost života i svega onoga što je u njemu plemenito. Iako je puno toga lošeg, uvijek je više onoga lijepoga i dobroga. Usmjeravaj naš pogled prema tome, molimo te.

 

  1. Gospodine, čovjek je čovjeku postao vuk. Puno je licemjerja, interesa i umišljenosti koje narušavaju sliku čovjeka. Probudi u nama svijest da je svaki čovjek dostojan pažnje, našega pogleda i skrbi. Naše je ponašanje prema ljudima odraz našega odnosa prema Bogu. Prosvijetli u nama tame da nalazeći svjetlo u sebi nalazimo i u drugima, molimo te.

 

  1. Gospodine, i ti si odrastao u obitelji. Danas se u našim obiteljima izgubilo vrijeme i prostor molitve koja je temelj komunikacije s Tobom. Boga se psuje i pogrđuje, a i odlazak u crkvu je postao rijedak i težak. Očekujemo da Bog ispunjava naše želje, a istodobno nismo spremni na duhovni rast. Pomozi nam imati zdrav odnos s Bogom i ljudima, molimo te.

 

  1. Gospodine, jako često nas obasipaju vijesti o narušenom zdravlju naših bližnjih. Sve su to teške bolesti i patnje koje ne moraju uvijek značiti gubitak, nego poziv na zajedništvo i potporu te promišljanje i zauzimanje za duhovno zdravlje. Učvrsti u nama vjeru u bolje sutra i da već danas radimo na duševnom spasenju, molimo te.

 

  1. Gospodine, unatoč svim životnim naporima i nastojanjima da svojoj djeci daju bolje sutra, naši su starci doživjeli da im je sadašnjost teška. Osjećaju se zapostavljenima, tužni su i bezvoljni. Daruj nam strpljenje za duhovne razgovore i posjete usamljenima kako bi zadobili novu nadu za život, molimo te…

 

  1. Gospodine, mnogi ljudi na posljednjem času svoga životnoga puta pokazuju žaljenje što nisu više vremena provodili na izgradnji pravednijega svijeta. Umnoži nam vrijeme da umijemo više cijeniti ovo zemaljsko, kako bi zadobili nebesku domovinu, molimo te…

 

Srećko Nedić, vjeroučitelj