Duhovna obonova za studente teologije i vjeroučitelje sarajevskog i sutješkog dekanata

Od 20. do 22. ožujka, u prostorijama Katoličkog školskog centra sv. Josip održana je trodnevna duhovna obnova za studente teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta i vjeroučitelje sarajevskog i sutješkog dekanata.

Duhovnu obnovu je predvodio dr. fra Marinko Pejić, profesor Duhovne i Ekumenske teologije i Istočnog bogoslovlja na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima.

Obnova je otpočela zajedničkom večerom nakon koje je voditelje održao prvo predavanje o duhovnosti. Fra Marinko je definirao duhovnost kao “temeljni, praktični i egzistencijalni stav osobe, koji je izraz i posljedica njezinog shvaćanja religioznosti ili općenito njezino shvaćanje etičkog djelovanja. Drugim riječima, to je usklađenost vlastitog svakodnevnog života s onim što predstavlja konačni temelj vlastitog postojanja“.

Sljedećeg dana, nakon zajedničkog doručka, uslijedilo je središnje predavanje u kojmu je fra Marinko govorio o već „načetoj“ temi duhovnosti. Rekao je kako duhovni život pripada svakom čovjeku, bio on kršćanin ili ne, te se rađa, raste i razvija iz bitnih pitanja koja čovjek postavlja samome sebi i o kojima treba razmišljati i analizirati ih. „Nutarnji život nije u suprotnosti s materijalnim životom. On se može shvatiti kao vrsta hoda, putovanja, silaska u sebe. Možda kao putovanje kroz pustinju gdje se obično susreću mnoge poteškoće koje obeshrabruju ili navode na povratak unatrag. Mnogi mistici govore o silasku u samoga sebe, u svoju nutrinu koja je velika nepoznanica za nas same. Tako je i duhovni život vrsta silaska u samoga sebe i upoznavanja sebe. Silazak koji traži hrabrost čovjeka, pri kojemu mladi čovjek treba pomoć. Duhovni život je obilježen usponima i padovima, slabostima i snagom, kao i svaki drugi ljudski život“, kazao je fra Marinko.

U nastavku je kazao kako duhovni život, u ovom slučaju ne misleći isključivo na religiozni, iziskuje određene uvjete – samoću, tišinu i slobodu. „Samoća je u ovom procesu prvi uvjet. Ovdje se ne radi o samoći u smislu izolacije od drugih ljudi, nego o samoći koja dopušta čovjekov susret sa samim sobom, jer bi prisustvo drugih ometalo taj proces. Znamo svi, iz iskustva, koliko je teško ostati sam sa sobom – bez dodatnih zvukova televizora, glazbe… Upravo tada, bivamo nužno prisiljeni baviti se sobom, pitanjim koja najviše bole, koja su nerješena – i mi to ne volimo, tko voli kopati po ranama? Čovjek treba imati hrabrosti biti sam i nastojati to povremeno činiti. Rekli smo da je drugi uvjet tišina kao sposobnost da se čuje vlastiti glas. Bitne su unutarnja i vanjska tišina. Vanjska tišina mora dovesti do unutarnje. Tek u takvom ambijentu čovjek se nekad može suočiti s važnim stvarima. Duhovnom životu potrebna je tišina u kojoj bi čovjek mogao, ponovno, pronaći sebe. To znači da redovito ‘nismo kod sebe’, da smo raspršeni, izgubljeni pomalo. Dolazimo do trećeg uvjeta – sloboda. Samoća i tišina dopuštaju razvoj osobne slobode preko sposobnosti kritičkog mišljenja koje je u stanju promatrati i sebe samoga, ne samo druge, ono što se u nama događa, kao i promišljanje i vrednovanje svih ponuda koje se pojavljuju u životu. Nema istinske slobode bez nutarnje slobode“, naglasio je fra Marinko.

Nakon kratke stanke, na red je došla radionica vjeroučiteljice islamskog vjeronauka Amire Išerić koja je govorila o islamskoj kulturi za dijalog.

Nekoliko sati prije svete mise upriličeno je pokorničko bogoslužje na temu smrti koju je fra Marinko obradio kroz tekst Kada bih imao još jedan dan, nakon kojega su nazočni imali prigodu za svetu ispovijed. Zajednička sveta misa slavljena je u crkvi Kraljice sv. krunice poslije koje je na programu bio koncert koji je održan u amfiteatru KŠC-a, a nastupali su učenici Umjetničke škole Luke Sorkočevića Dubrovnik.

U nedjelju, 22. ožujka prije svete mise upriličena je pobožnost križnoga puta koju su vjeroučitelji zajedno osmislili. Svetu misu je predvodio fra Marinko u koncelebraciji s don Tomom Mlakićem, predstojnikom Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije i don Božom Odobašićem, umirovljenim profesorom Starog zavjeta na sarajevskom KBF-u.

Kao predzadnja točka programa ove duhovne obonove bio je posjet Sabornoj crkvi gdje su vjeroučitelje i studente dočekali pravoslavni svećenici koji su rado odgovarali na postavljena pitanja. Zajedničkim ručkom završilo je ovo trodnevno duhovno druženje studenata i vjeroučitelja.