29. Katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije – Krist je vjeroučitelj svih vjeroučitelja

Redoviti godišnji seminar za katoličke vjeroučitelje/ice u osnovnim i srednjim školama s područja Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije sastojao se iz dva dijela. Najprije je u auli Centra upriličen stručni skup za vjeroučitelje pod naslovom Kurikulumsko planiranje nastave katoličkog vjeronauka, a potom je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić predslavio misu u crkvi Kraljice Svete Krunice, koja se nalazi u sklopu KŠC-a te podijelio kanonska poslanja za 25 kateheta.

Pozdravi i predočenje programa

Prvi dio je započeo zajedničkom molitvom nakon koje je pozdrav nazočnima u ime odsutnog ravnatelja Katehetskog ureda Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i predstojnika Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomislava Mlakića uputio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Moderator susreta bio je predstojnik Katehetskog ureda Banjolučke biskupije vlč. Marko Vidović, koji je, pozdravivši nazočne, najprije prenio pozdrave banjolučkog biskupa mons. Željka Majića. Napomenuo je kako su svi zajedno već ranije započeli kurikularnu reformu te da nastavljaju s njome te je podcrtao kako je plan dovesti do kraja započeto. Posvijestio je kako je najveći problem nepostojanje novih udžbenika te istaknuo kako je stvar tehničke prirode i koordinacije. Govoreći o prirodi problema naglasio je kako se sve može riješiti za mjesec dana mijenjajući samo nultu stranicu na udžbenicima za vjeronauk koji su napravljeni u Hrvatskoj.

Predavanja u duhu modernoga vremena

Ističući kako je potrebno konsultirati više razina za rješenje pitanja udžbenika (autore, BK te različita ministarstva) vlč. Vidović najavio je dvoje predavača iz Republike Hrvatske, Anu Volf iz Vinkovaca i Ivana Mikolića iz Virovitice koji su govorili na temu Kurikulumsko planiranje nastave katoličkog vjeronauka.

U sklopu trajne i permanentne formacije vjeroučitelja predavački dvojac je, svaki iz svoje perspektive, vodio stručni skup posvećen implementaciji novog kurikuluma vjeronauka. Predavanje je, za razliku od klasičnih, bilo koncipirano kao interaktivna diseminacija znanja, koristeći suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije. Tako su sudionici, osim prigodne prezentacije koja je pratila predavanje, putem platforme za angažman publike za vrijeme predavanja, imali prigodu u realnom vremenu odgovarati na propitkivanja predavača, kao i postavljati relevantna pitanja online, odgovarati na anketna pitanja koja su potom utjecala na tijek izlaganja. Sudionici su se morali prijaviti te se njihov angažman mogao vidjeti u realnom vremenu, a u izlaganju su korišteni rezultati s prethodnih predavanja koji je dvojac već imao.

Ovakav modalitet rada, rekli bismo koji apsolutno odgovara 21. stoljeću, favorizirao je aktivnu participaciju svih nazočnih te je omogućio dublje usvajanje ključnih pedagoških i katehetskih kompetencija. Istaknuta je važnost holističkog pristupa obrazovanju, gdje se klasični oblici poučavanja nadopunjuju digitalnim alatima, u svrhu stvaranja dinamičnijeg didaktičkog okruženja. Između ostaloga navedeno je kako GIK (Godišnji ishod kurilukuma) može biti fluidan u smislu ostvarenja zadatog gradiva u odnosu na točan sat kada je ono trebalo biti ispredavano te da je za dobru nastavu potrebna, osim pripreme i prilagođena komunikacija uzrastu učlenika. Nazočni su jednoglasno zaključili kako je integracija tehnologije u školska predavanja neizostavan element suvremenog kurikularnog razvoja, a sve s ciljem efikasnije evangelizacije u 21. stoljeću.

Euharistijsko slavlje

Vrhunac 29. katehetskog dana bila je misa u crkvi Kraljice Sv. Krunice na Banjskom Brijegu. Euharistiju je predslavio nadbiskup Vukšić uz koncelebraciju svećenika predvođenih generalnim vikarom, uglavnom angažiranih u školskom vjeronauku, među kojima je bio novi ravnatelj sarajevskog KŠC-a vlč. Vlatko Rosić.

U prigodnoj propovijedi koju je naslovio Dobar vjeroučitelj može biti samo onaj tko je dobar čovjek nadbiskup Vukšić je istaknuo kako, osim s velikom zahvalnošću, također s velikom pozornošću prati rad učitelja katoličke vjere u školama. „Kulturni i društveni kontekst u kojemu živimo i u kojemu vi djelujete vrlo obilježava način vašega djelovanja. Školski sustav i njegova pravila svemu tomu daje također svoju oznaku. Uvijek je to zahtjevno i odgovorno, a ponekad je i vrlo složeno i naporno. Nerijetko je povezano s ne malim poteškoćama da se stigne do svih škola i učenika. Stoga smo zahvalni za suradnju i otvorenost mnogih odgovornih osoba koje vode škole i organiziraju nastavne programe, a znamo da je sve ovo ponekad povezano i s nedovoljnim razumijevanjem okoline, sustava, školskoga vodstva i zbornice“, kazao je i ustvrdio kako je svima potrebno strpljenje i volja da se dobra suradnja nastavi, učvršćuje i nadograđuje

Na tragu toga podcrtao je kako se školski konfesionalni vjeronauk može smatrati stečenim pravom Crkve, obitelji i učenika, te dodao kako su upravo vjeroučitelji svojim radom osigurali njegov kontinuitet koji traje već trideset godina. Posvijestio je kako je njihova uloga važan doprinos vraćanju religije u javni prostor nakon propasti totalitarnog komunističkog režima, koji ju je smatrao „opijumom za narod“.

„Katolički vjeronauk u školama predstavlja vjersku dimenziju u tom sustavu. To je katolička dimenzija koja mora biti prepoznatljiva, ali pritom uvijek treba polaziti od konkretne situacije“, ustvrdio je i dodao da katolički vjeronauk nikada se ne poučava apstraktno, već životno, kao nauk vjere koja je oblikovala čovjeka i društvo. Nastavio je da se on predaje i u obliku kulturnoga dijaloga s učenicima i kolegama, pri čemu Crkva dijalog vidi kao sredstvo evangelizacije i svjedočenja. Vjeroučitelji su stoga poslani biti vjerodostojna i dijaloška poveznica između Crkve i školske ustanove.

„Također, pozvani ste dati poseban doprinos izgradnji konkretne crkvene zajednice u kojoj živite. To će vjeroučitelj činiti prema svojim sposobnostima i iskustvima i može ih dobro iskoristiti u različitim područjima života Crkve, u župnim i biskupijskim tijelima, u različitim područjima formacije, karitativnoga djelovanja, liturgijskih slavlja i volontiranja“, ustvrdio je nadbiskup i podcrtao jednu bitnu stvar da su osim profesionalne spreme, vjeroučitelji pozvani svjedočiti moralnom i crkvenom dosljednošću. U propovijedi je naglašena činjenica iz njezinog naslova kako „dobar vjeroučitelj može biti samo onaj tko je dobar čovjek. A dobar katolički vjeroučitelj može biti samo onaj koji je, uz to što je dobar čovjek, također učitelj cijeloga nauka Crkve i njegov dosljedan svjedok svojim životom. Važno je ne samo poučavati vjeronauk, već ga i živjeti kao vlastito vjersko iskustvo“.

Pred kraj svoje homilije istaknuo je kako služba vjeroučitelja donosi i trenutke u kojima se uspjeh ne vidi odmah, ali njihov trud nije uzaludan. „Sjeme Riječi Božje, koje sijete, i trud koji činite je ulaganje s odgođenom naplatom“, zaključio je i dodao da sva ta nastojanja trebaju oblikovati osobe bogate duhom i moralnom snagom.

Propovijed je završio prigodnim citatom prvog misnog čitanja: „Krist Gospodin, vjeroučitelj svih vjeroučitelja, poučio nas je o ljubavi prema svima. Tako nas uči i naša katolička vjera. I sretna je okolnost što je istina, da smo od Boga samoga naučili ljubiti jedni druge. To je također osnovna poruka apostola Pavla u današnjem prvom biblijskom čitanju: ‘O bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, a to doista i činite prema svoj braći (…). Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete i trsite se mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovjedili.’“

Na kraju euharistije nadbiskup je podijelio kanonska poslanja pojedinim vjeroučiteljima.

Misno zajedništvo nastavljeno je objedom i druženjem u prostorijama KŠC-a.

(preuzeto KT)