UZ DANE KRUHA
Jesen je stigla u naš kraj. Svojim bojama oslikava prirodu. Sve se zlati i žuti. Sve miriše na zrelo voće. Dozrelo je i vrijeme kada čovjek treba reći hvala za sve što dolazi iz prirode, a što ga prehranjuje. Najvažniji među njima je DAR KRUHA. S kruhom počinjemo i završavamo dan. Kruh je jedan, a toliko truda, vremena i posla oko njega uloženo. To znaju svi koji sudjeluju u lancu njegove pripreme. Ako i jedna karika iz lanca nedostaje, nema kruha na našem stolu.
Prvo poljodjelci obrađuju zemlju i siju sjeme žitarica. To sjeme klija, niče i raste na suncu. Kada dozri, ubire se i melje u brašno. Pekari znaju što dalje. Dok mi spavamo, oni pripremaju kvasac i sve sastojke po mjeri miješaju u brašno. Mijese tijesto i peku u vrelim pećima. Kada uzmemo kruh u svoje ruke, naša čula uživaju. Miris toploga kruha se ne zaboravlja!
Ne znamo svi cijeniti dar koji imamo u svojim rukama. Mnoga djeca gladuju. Mi to sebi ne možemo zamisliti, jer smo siti. Valjamo se u obilju svakovrsne hrane. Nerijetko vidimo ostatke, a ponekad i cijele kifle na zemlji zgažene. Time pokazujemo kako nam je lako pogaziti dostojanstvo koje nas hrani. Gaze ga i oni koji ga ne pokupe sa zemlje. Može se dati pticama, mravima koji će za mrvu kruha angažirati cijelu vojsku da se iskoristi za hranu. Od mravi možemo mnogo korisnoga naučiti, baš kao i od drugih ljudi.
Svatko od nas ima neki dar. Svatko od nas nešto bolje zna. Pekari bolje peku kruh od zidara. Učitelji bolje uče djecu od šumara. Djeca uče najbolje od svih. Ona su kao posude koje treba oblikovati i napuniti dobrim sadržajem. Otvorena su novim spoznajama i iskustvima. Puno kruha trebaju pojesti da bi sami mogli izabrati zanimanje kojim će se baviti u životu. Svatko svojim sposobnostima može sebi i drugima olakšati život. Ne čine svi tako. To se zove gorka kora kruha.
Postoji izreka za ljude – dobri kao kruh. To je vrhunac ljudskoga dobra, svega onoga što čovjek stvara svojim rukama i umijećem. Gospodin Bog je uzeo kruh kao znak svoje prisutnosti u ovome svijetu da pokaže ljudima da Mu je stalo. Oni koji stalno blaguju kruh zajedno – obitelj su. Dijele dobro i zlo. Dijele ono što imaju i ne žale za onim što nemaju.
Mi imamo obilje. Zato svake godine održavamo Dane kruha. Ne zato da bi rekli neke pametne riječi, nego da bi sebi posvijestili koliko nam kruh znači. A to tako brzo zaboravimo i olako shvatimo.
Imati kruha – znači imati budućnost. Imati kruha danas – znači rasti i napredovati. Imati kruha za druge – znači imati osjećaja za gladne. Imati zahvalno srce za kruh svagdanji – znači imati nade za vječnost. Mi ćemo početi od malih stvari i zahvale na usnama, kruhu koji nam je toliko važan. Neka ovaj dan ne bude samo manifestacija koja se obavlja godišnje, nego i svakodnevna molitva. Kruh je dio nas. Kruh smo mi sami.
Miris toploga kruha se ne zaboravlja!
PRINOS DAROVA ZA MISU ZAHVALNICU U POVODU DANA KRUHA I ZAHVALE ZA PLODOVE ZEMLJE, 2026.
KRUH – Kruh je naša svakodnevna hrana. Teško je zamisliti život bez njega. Mnogi ljudi nemaju priliku raditi da bi zaradili taj kruh, zato odlaze u tuđe zemlje zarađivati svoj kruh. Prinosimo ti Bože i zrna žita koji predstavljaju naše napore za boljim životom. Želimo baš kao i sjeme – umrijeti staroj ljusci i ponovno roditi stostrukim plodovima, svaki prema svojim sposobnostima. Kruh je spasonosna hrana za tijelo. Sveta po Gospodinu Isusu Kristu.
VINO I VODA – Voda je sastavni dio našega organizma, naše Planete. Podrazumijevamo da je tu. Često se neracionalno odnosimo prema njoj, a ona je neprocjenjiv dar. To znaju oni koji je oskudijevaju. Ma koliko bili nečisti, voda nas uvijek opere. Tako čisti, rado pijemo vino nastalo iz najslađih bobica grožđa koje rodi u našim vinogradima. Imajmo na umu kako je Isus pretvorio vodu u vino i ljudima život učinio lakšim. Pretvorbom vino podsjeća na Kristovu žrtvu i otkupiteljsko djelo koje čini za čovjeka.
CVIJEĆE – Cvijeće ima svoju svrhu! Možemo ga proučavati, diviti se ili jednostavno uživati u ljepoti koja nam je darovana. Cvijećem uvijek možemo pokazati bližnjima što osjećamo prema njima. A cvijeće, dok nam cvjeta i miriše, kao da preslikava ono što je najljepše, ono što je Božje. Cvijeće je Božji poklon ljudima. Cvijeće je ukras svijeta. Različitih je boja, oblika, veličina i mirisa. Zahtijeva našu ljubav i pažnju. Ako ga mi i zaboravimo, ono i dalje ne gubi svoju svrhu, a to je rasti za svoga Stvoritelja! Ljudi smo koji zaboravljaju dobro i lijepo. S cvijećem možemo učiniti mnoga čudesna djela!
VOĆE – Voće je zanimljivo i jesti i promatrati: od toga kako raste pa do trenutka kada, ubrano samo za nas, stiže na trpezu. Voće nas dariva svojim kraljevskim okusima, od gorkog, preko kiselog do slatkog. Zanimljivo je što raste-ni na nebu ni na zemlji, nego na granama. Da bi ga ubrali, uvijek moramo učiniti napor. Ono se ne raspituje kome, kada i gdje stiže, nego na suncu zrije za Stvoritelja i za ljude koji će ga blagovati. Voće je kao šala. Bez njega možemo, ali je život zdraviji ako ga jedemo.
POVRĆE – Povrće je blago pretočeno iz zemlje u plodove. Preko samo jedne sjemenke, zemlja daruje toliko more vitamina i minerala koji su nam potrebni u prehrani zdravoga organizma. Mnogi ljudi, bez konkretnoga razloga, ne jedu određeno povrće, ne znajući što sve pri tome gube. Tko ga jede, osjeća lakoću i polet. Sve više povrća jedemo iz plastenika. Računamo s tim, da ga imamo cijele godine. Tako zaboravljamo na male radosti i iščekivanja, kako povrća, tako i ljudi i važnih događaja. Postajemo bezosjećajni i štetni kao zatrovano povrće.
ZEMLJA – Zemlja je naša hraniteljica. Darovana je ljudima da bi im bila na pomoć. Zemlja nije samo ono iz čega raste voće, povrće, žitarice i stabla. Zemlja je više od toga. Ona je dar neba! Na njoj možemo izgraditi raj, jer je ona neiscrpno bogatstvo darovano od Boga. Ljudi u svojoj obijesti znaju reći – škrt kao zemlja, a ne možemo ni pojmiti njenu nesebičnost u rađanju tolikih plodova. U mukama rađanja nastaje i zemlja koju zovemo domovina. Čuvajmo svoju rodnu grudu za koju su položeni mnogi životi! Zemlja je kao majka koja uvijek čeka. Ona je kao dom na kojega uvijek možemo računati. Ona je zemaljska domovina i put u raj.
MOLITVA VJERNIKA ZA MISU ZAHVALNICU
U POVODU DANA KRUHA I ZAHVALE ZA LJETINU, LISTOPAD, 2026.
- Gospodine, klanjamo se Tvome stvarateljskome duhu. Pouči nas u istini, otkrivanju i prihvaćanju svrhe svoga postojanja, molimo te…
- Gospodine, otkloni od nas sve predrasude koje nas udaljavaju od života s bližnjima. Daj nam poniznosti da možemo zajedno stati pred Isusa koji nam Sebe daje pod prilikama Kruha. Nasiti nas Sobom na spasonosnoj gozbi, molimo te…
- Gospodine, umij nas i okrijepi živom vodom koja je potekla iz Tvoga boka, da bi bolje razumjeli pretvorbu vina u Tvoju svetu krv, krv koja nas čisti i pere od grijeha, molimo te…
- Gospodine, čovjek pokušava puno toga napraviti bez tebe, kopirati, krivotvoriti, što završi velikom štetom za sve. Učini nas stabilnima i čvrstima u vjeri, molimo te…
- Gospodine, probudi suosjećanje svim ljudima koji, ne samo da isključuju sebe iz darovanoga života, nego i ljude s kojima trebaju dijeliti životna iskustva, molimo te…
- Gospodine, udijeli nam zahvalnu svijest da umijemo više cijeniti ovo zemaljsko, kako bi zadobili nebesku domovinu, molimo te…
Vjeroučitelj: Srećko Nedić
