Obilježen svjetski dan misija

Osnovne škole Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ Sarajevo omogućile su svim učenicima bliže upoznavanje s misijama.

U utorak, 20. listopada 2015., u povodu Svjetskog dana misija Katolički školski centar „Sv. Josip“ Sarajevo obilježio je taj dan gostovanjem don Ivana Štironje,  nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini i č.s. Antonele Rašić, djelatnice Misijske središnjice u Sarajevu. Gosti su neposrednim i interaktivnim pristupom popraćenim dokumentiranim sadržajem, fotografijama i filmom, otkrili učenicima i djelatnicima našega Centra jedan drukčiji svijet, gdje su puno teži uvjeti života, te potaknuli nazočne na veću zahvalnost za sve darovano dobro, te pokazali put kako svatko od nas malim osobnim odricanjem može pomoći potrebitima.

Dojmove najsnažnije opisuju neposredno zabilježene misli naših učenika Benjamina Šačića i Dalije Đozo, učenika VI.b.

„Znate li što su misije? Misije su humanitarno djelovanje među ljudima koji nemaju sve što mi danas imamo, u namjeri da im se pomogne. U našoj Školi na Banjskome brijegu imali smo predavanje o misijama.  Predavanje je vodio nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela za Bosnu i Hercegovinu uz pomoć svoje suradnice u Misijskoj središnjici časne sestre Antonele Rašić, koja je bila odjevena kao Afrikanka. Pjevali smo s njom na afričkom jeziku.  Predstavljena nam je afrička zemlja Uganda. Vidjeli smo kako tamo izgledaju sirotišta, škole, kuće, ceste i puno toga što je vezano za život ljudi. Vidjeli smo i kako se djeca u Ugandi oblače, kako većinom pješače bosa i kako u školama pišu na pločama i pijesku jer nemaju bilježnica ni knjiga. Tamo je veliko bogatstvo imati bicikl koji je glavno prijevozno sredstvo. Prema nekim statistikama u svijetu svakoga dana umre oko 18 000 ljudi od gladi i žeđi, većinom djece. Djeca u nekim afričkim zemljama posebno su sretna ako imaju osiguran obrok  dva do tri puta tjedno, dok djeca koja žive u selu rijetko za obrok dobiju tanjur riže. A nama je dosta riže i nismo zahvalni za ono što imamo. Lokva vode je u Africi voda za piće, pranje i kupanje. A mi dnevno potrošimo puno više vode nego što potroše djeca u Africi za cijelu godinu. Djeca su u Africi, unatoč svome siromaštvu, vesela i razdragana. Jedan od razloga njihove radosti i sreće su misionari koji im pomažu u svemu. Oni obilaze sela i gradove  služeći onima kojima je pomoć potrebna. Kako to izgleda saznali smo iz kratkoga filma o fra Miri Babiću koji živi i radi u Keniji. On osobito pomaže najpotrebnijoj djeci koju je okupio u sirotištu „Mali dom“. To je sirotište za bolesnu i ostavljenu djecu. Budući da je shvatio da ne može na sve strane stići sâm pozvao je ljude iz cijeloga svijeta da mu pomognu svojim volonterskim radom. Brojni mladi se odazivaju i pomažu mu u služenju djeci i starcima.

Čini mi se da smo mi vrlo nezahvalni ljudi. Imamo i vode i hrane previše, čak imamo i sve vrste elektronike i brojne igračke, dok djeca u Africi imaju nastavu na otvorenom, pod drvetom. Što bi oni dali za našu učionicu? Što mislite, biste li vi mogli pomoći djeci u Africi?

Dijeleći s drugima kruh, druge hraniš, a sebe bogatiš.

Svijet ne treba naše riječi, nego naša djela.“

Tako je ovaj vrlo zanimljiv susret opisao Benjamin Šačić.

Učenica Dalia Đozo opisala je to ovako:

„Utorak, 20. listopada: poseban je dan za mene, a vjerujem i za sve učenike i djelatnike nazočne u auditoriju KŠC-a na Mejtašu, gdje nas je dočekao zvuk afričkih bubnjeva i don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela za Bosnu i Hercegovinu. Govorio nam je o teškom životu djece i odraslih u afričkim zemljama. Razmislimo: nama je sve osigurano od našega rođenja, školovanje, topao dom, hrana. Djeca u Africi za svim ovim čeznu. Don Ivan nam je rekao kako brojna djeca Afrike umiru od gladi a radosni su ako im se posreće dva-tri obroka tjedno, a mi imamo tri ili više obroka dnevno. Mnogoj afričkoj djeci voda iz lokve služi za piće, kupanje i pranje. Gledali smo pripremljene prezentacije iz Ugande i videoisječak iz Kenije gdje smo saznali i to da redovnice i svećenici često posjećuju nezbrinutu djecu u afričkim zemljama po seoskim školama. Fra Miro Babić je u kenijskom selu Subukija osnovao sirotište „Mali dom“. On je time mnogo učinio za ovu djecu, pružio im je utočište i zaštitu od bolesti i gladi. Upoznavanje sa životom afričke djece započeli smo i završili pjesmom na afričkom jeziku. S. Antonija Lučić, vjeroučiteljica KŠC sv. Josip nas je podsjetila da i mi možemo pomoći djeci Afrike. Oni koji su željeli mogli su dobiti kutijice u koje možemo staviti poneki novčić i tako pomoći svojim siromašnim vršnjacima u Africi. Ovaj program je bio doista koristan i poučan. Trebalo bi biti više ovakvih sadržaja u školama naše zemlje, ali i šire!“