Prvi međureligijski susret obitelji u BiH
U organizaciji Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije a u suradnji sa Odborom za međureligijsku suradnju u Zenici (OMS Zenica) organizirani su od 02.09.do 04.09.2016. godine, Prvi međureligijski susreti obitelji u Bosni i Hercegovini koji su upriličeni u KŠC “Svetog Josipa” u Sarajevu.
Susret je okupio oko 60-tak sudionika, među kojima je bilo po pet obitelji iz tradicijskih vjerskih zajednica/crkava koje egzistiraju u Zenici te mlade aktiviste zeničkoga OMSa. Raznovrsnost programa ali i različitosti, generacijske, profesijske, religijske, nacionalne, su se tijekom cijeloga trajanja susreta prožimale u istinsko bogatstvo koje posjeduje naša zemlja.
Program za roditelje odnosno starije sudionike je animirao i vodio predstojnik Katehetkog ureda dr. don Tomislav Mlakić sa vjerskim službenicima iz svih vjerskih zajednica/crkava Zenice, dok su program za djecu i mlade vodili aktivisti Ureda za mlade OMSa Zenica.
Na programu kojeg su pratili stariji, a koji se sastojao iz razgovora na različite aktualne teme osobito vezane za međureligijski dijalog te iz izvedbe predstave izvrsnih glumaca zeničkog BNPa, doneseni su zaključci oko kojih su se svi sudionici složili. Za zdravo društvo bez predrasuda bitna je spona između tri temeljne institucije: obitelj, škola i vjerska zajednica/crkva; za dobar međureligijski dijalog potrebno je biti dobar vjernik u svojoj vjeri ali iznad svega znati poštovati i voljeti, jer ako ne umijemo izgraditi te dvije osobine u sebi, teško se možemo nazivati vjerujićim ljudima.
Najupečatljivi su naravo bili najmlađi. Oni su se najbrže prilagodili novoj sredini i novim prijateljima. Kroz različite radionice, sportske igre ali i stvaranje izložbe radova na temu “Mir i prijateljstvo” pokazali su kako biti istinski učitelji dijaloga.
Drugi dan susreta sudionike je posjetio nadbiskup vrhbosanski, Vinko kardinal Puljić, koji je pogledao izložbu radova najmlađih, prenio poruke o važnosti ovih i sličnih projekata ali i strpljivo primao na kratki razgovor i fotografiju sve obitelji.
Svaki dan susreta završavao je zajedničkim druženjem a na koncu svi su složni oko jednoga, da uz malo truda i nesvakidašnje volje možemo jedni druge podsjećati i motivirati na to koliko nam malo treba da svi budemo sretni i zadovoljni. Zrno po zrno pogača, kako bi kazala izreka.
