Uzašašće ili Spasovo
Isus Krist je svojom smrću na križu i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. Nadvladao je zloga. Otkupio je čovjeka od ništavnosti i raspadljivosti. Svojim je uskrsnućem najavio novi život. Čitamo u Svetom pismu kako se četrdeset dana nakon Uskrsa ukazivao svjedocima u novome tijelu i potom 40. dan završio svoje poslanje. “Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.” (Mk 16, 19)
Taj dan slavimo Spasovo ili Uzašašće Gospodinovo. To je blagdan koji se u mojemu mjestu slavi kao blagoslov polja. Još dok sam bio student, posebno sam se radovao doći kući u to vrijeme kad buja proljetno zelenilo. Vazmeno vrijeme me uvijek činilo jačim i snažnijim.
Ovogodišnje Uzašašće me posebno obilježilo. Za odlazak roditelja, čovjek nikada nije spreman, ali smo imali priliku za borbu. Borbu za život koji se gasio. Dok sam gledao kako bolest munjevito savladava tijelo i smrt uzima prevlast, u svjetlu vjere sam postao svjestan kako smo i mi pozvani na uzašašće s Kristom. Oči su se zatvorile. Ugasio se život u osobi punoj života. Kako je tanka linija između života i smrti, vjere i nevjere. Opraštao sam se sa svojom majkom koja je preminula. Bol u srcu, a vjera i nadanje da ide na bolje mjesto od ovoga zemaljskoga i to u susret Osobama Trojstva- Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetomu.
Dok smo zaštićeni kao žumance u jajetu, možemo svjedočiti ljubav, radost, blagostanje. A kad nas kao Joba pritisnu nevolje, duša se priljubljuje Bogu. Bog, bogat utjehom umiruje srce i snaži za život dok proživljavam gubitak. Život ne može biti samo zemljano trvenje. Niti smrt može biti kraj.
U ovome vremenu neobične pandemije mnogi ljudi su iskusili nevidljivo zlo. Osjetili su jad, bol, nerazumijevanje u tvrdoj administraciji, krutom sustavu, životu bez suosjećanja i pažnje, života i smrti u nehumanim uvjetima. I to bi trebao biti život? I smrt bi trebala biti kraj. Ali nije. Isus je donio novu priliku. Pozivnicu za Nebo.
Molitvom, vjerom i svjedočenjem da je Bog živ i pomaže ljudima i moja je obitelj iskusila podršku i suosjećanje ljudi. Doživljavali smo i Božja čudesa, a najveće od njih nam je što možemo prihvatiti smrt kao prelazak u Božji život. Meni je lakše živjeti kada znam da smrt nije kraj nego da nastupa Spasovo. Hvala ti Isuse za sve što si učinio za nas!
OBITELJ NEDIĆ
