Kraljice krunice moli za nas.

Što je krunica?
Kako se moli krunica?
Što su to otajastva i čemu nas uče?
Što je svrha moljena krunice u današnjem vremenu?
Čemu nas uči krunica?

Svibanj je poseban mjesec. Sve olista , procvijeta , probudio se život.

Budi se i unutarnja potreba naše duše za primarnim- Bogom.

Vjeroučiteljica sam gotovo 2 decenije i zaista je bilo drukčije prije pet ili deset godina.

Današnja djeca su nestrpljiva. Hoće sve odmah i sada. Njihova percepcija je drukčija od percepcije djece iz moga doba( ne kažem da sam stara i da me vrijeme zgazilo).

Njihova memorija je kratkoročna a sve to pridajem modernoj tehnologiji i pametnim telefonima.  Na telefonu se niže se slika za slikom , te kažiprstom sklanjamo slike jednu za drugom a naš mozak ih i ne uspijeva upamtiti već ih samo propušta dalje.

Eh, to je razlog nestrpljivosti i želje za još novoga i to odmah i sada.

Kako mlade duše naučiti strpljivosti, zajedništvu nego kroz otajstva i molitvu krunice.

Gotovo 3 sata izrađivali smo krunice. Bilo je prekrasnih radova. Krunica od perlica, od šarafa, slamčica, krunica od bobica čempresa još i miriše krasno. Krunica od voća i svih prekrasnih plodova iz prirode. Pale su i petice za kreativan rad a onda molitva…

Ja sam odrasla u vremenu komunizma i nisam molila krunicu do svog studija. Ali današnje vrijeme podrazumijeva da znam i molim krunicu u obitelji.

A moji đaci…

Učili smo moliti krunicu.

U voćnjaku ispred škole u hladovini uz cvrkut ptica , miris tek pocrvenjelih “šlama” ili ti trešnja, mala molitvena skupina.Prvo V a,  pa Vb, onda Vlll a,  i Vlll b…

Počinjemo s Vjerovanjem i odmah primjetim komešanje. Malo se smijulje, šapuću, neki se i kikoću. Strpljivo čekam da ih uhvati feeling mira i strpljenja.

Maleni slušaju trude se i mole. Oni malo veći zafrkavaju. David plete Marini pletenicu a hiper hiper Danijel  se vrti kao da sjedi na mravinjaku. Priđem i sjednem do njega. Potapšem ga po ramenu i on se umiri.

Drugi je desetak i već je molitva složnija.

Neki od njih i žmire. Opustili se i uživaju.

Prolazimo kroz radosna otajstva kao kroz najpjevljiviju pjesmu.

” Koga si Djevice po Duhu Svetom začela”

” Koga si Djevice Elizabeti u pohode nosila”

Koga si Djevice meni za učenike poslala

Koga si Djevice za vjeroučiteljicu odabrala…

Gledam ih . Već je peti desetak a sada

mole svi kao” jedno srce i jedna duša”.

Završili smo molitvu.

Nestala je vreva i nemir.

Tišina i zadovoljstvo.

Uskoro će zazvoniti. Svi sjede i čekaju.

Trebamo se vratiti u razred. Vrijeme se mijenja i kao da se sprema pljusak.

Sljedeći sat molit ćemo u razredu. Past će kiša.

Pitam ih što im je učinila molitva i što smo naučili o svibanjskim pobožnostima?

Konstatiram da su bili strpljivi i složni te ih i hvalim. Oni uživaju. Vidim to jasno. Vidim im u očima.

Kažem im da vježbaju molitvu krunice s roditeljima i da će kroz vježbu dobivati sve više strpljenja baš onako kako je i Isus strpljivo koračao kroz otajstva radi našeg spasenja. Svakako im kažem da je obiteljsko zajedništvo glavna stanica svih naših djelatnosti , odgoja i mira.

U međuvremenu iz daljine dopire zvuk školskoga zvona a oni…

Ne trče u razred u stampedu već se grupiraju u male redove i ulaze u školu.

E,  to je krunica.

To je najljepše dejstvo krunice.

Vjeroučiteljica Vanja Džambas