28. NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Riječ Božja danas nas poziva na preispitivanje prioriteta u našem životu. Zavirimo li u svoja srca i malo promotrimo vlastite sklonosti, slika koju vidimo vrlo često neće biti na tragu onoga što Gospodin za nas želi i od nas očekuje. Najčešće ćemo biti zaokupirani brigom za svagdašnji kruh, koja je razumljiva. Dužni smo skrbiti za vlastiti život i živote onih koji su nam povjereni. Zatim smo fokusirani na brigu o zdravlju. I ona je nužna, zdravlje je Božji dar i dužni smo voditi brigu o njemu. Nakon toga želimo živjeti ugodno i ispuniti sebi bar poneku želju. I to je dobro, Bog nam nije namijenio život kao mučilište. Ipak, baveći se ovim brigama, u drugi plan potiskujemo ono što je sržno u našem kršćanskom pozivu, hod za Gospodinom. Svagdanje materijalne potrebe, zdravlje i ugode ne bi smjeli biti jedini sadržaj našega života niti same po sebi isključuju brigu za duhovne potrebe. Ako znanja koja stječemo kroz život ne budu prodahnuta mudrošću, ako tjelesno zdravlje postane naš glavni cilj, ako površni užitci preplave naš život, postat ćemo ljuske bez sadržaja i dovesti u opasnost svoje vječno spasenje. Gospodin nas poziva da ga stavimo na prvo mjesto i obećava nam nagradu – život vječni.
