Iz obilja srca usta govore

Lk 6, 39-45

U ono vrijeme:

Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.

Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.

Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.

Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Riječ Gospodnja.

 

Bliži nam se milosno vrijeme korizme, prije kojega se u našim mjestima i gradovima upriličuju karnevali kako za djecu, tako i za odrasle. Sudionici su prerušeni sa maskama na licu, kako bi skrili svoj stvarni identitet, te tako postali netko sasvim drugi toga dana.

To prekrivanje traje kroz cijeli naš život, ono ne ostaje samo fizičko i vidljivo. Često namjerno prikrivamo stvarnog sebe pred drugima. Proračunati smo u odnosima sa drugim ljudima, kako ne bi bili prevareni li možda povrijeđeni.

Zašto to činimo?

Svijet nas uči da se uvijek predstavimo u najboljem svijetlu, da budemo „savršeni“ pred drugima. Ljudi bez mana, puni vrlina. Tako lažemo sami sebe, druge a i Boga.

Isus nas danas poziva da odbacimo maske, ne one karnevalske, nego one istinske što skrivaju našu dušu. Prestanimo se skrivati od Boga i od ljudi, glumiti nešto što nismo. Prihvatimo Istinu i gledajmo Stvoritelja oči u oči. Dozvolimo Isusu da nas upozna onakvima kakvi doista jesmo.

Dražen F.